KICKBOXING je moderan borilački sport koji obuhvaća više sportskih grana - disciplina, a to su: SEMI CONTACT, LIGHT CONTACT, FULL CONTACT, LOW KICK, THAI KICKBOXING, GLAZBENE FORME I AERO KICKBOXING.

KICKBOXING je nastao na osnovama boksa, karatea, taekwondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih orijentalnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati ili svladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, KICKBOXING je zapadnjački sport - jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga napisao je Mike Anderson 1972. godine.

U KICKBOXINGU se koristi maksimalna osobna zaštitna oprema koja se sastoji od kacige (koja pokriva tjeme, bočni dio glave - uši i zatiljak), štitnika za zube, štitnika za prsa (za djevojke), štitnika za genitalije, rukavica (otvorene i zatvorene 10 Oz), štitnika za potkoljenice te papuča (bez đona). Sigurnost svakog natjecatelja je gotovo zajamčena i slobodno se može reći da su povrede u ovom sportu vrlo rijetke, a ako su prisutne onda se najčešće događaju u tzv. tvrdim disciplinama full contactu, low kicku i thai kickboxingu i to u borbama po profesionalnim pravilima. Najčešće se tu radi o plavicama, rijetko ali ipak prisutne su i povrede - ozljede nosa i arkade. Što se "profesionalnih" borbi, odnosno borbi po profesionalnim pravilima tiče, radi atraktivnosti, zaština oprema je reducirana, pa se u svim disciplinama ne nose kacige i štitnici za potkoljenice.

Natjecanja kickboxinga odvijaju se u svim disciplinama, podijeljena u dobne skupine i to djeca (dječaci i djevojčice sa 7, 8 i 9 godina), mlađi kadeti i kadetkinje (s 10, 11 i 12 godina starosti), stariji kadeti i kadetkinje (s 13, 14, i 15 godina), juniori i juniorke (sa 16, 17 i 18 godina starosti) te seniori i seniorke (od 19 do 45 godina starosti). Natecateljske skupine odvojene su za ženske i za muške.

Borbe u borilačkim disciplinama odvijaju se u rundama, amaterske borbe u 3 runde po 2 minute dok se za dječju i kadetsku konkurenciju borbe odvijaju u 2 vremenski kraće runde. Borbe po profesionalnim pravilima odvijaju se u 5, 7, 10 i 12 rundi po 2 minute, ili u 5 rundi po 3 minute. Izvedbe glazbenih formi i aero kickboxinga ograničene su na 2 minute.

Evo kratkog opisa pojedinih disciplina:


SEMI CONTACT

- kao što sama riječ kaže - polu kontakt - je disciplina u kojoj se dva natjecatelja bore prvenstveno želeći nadvladati protivnika s tehnikom i brzinom. Ovdje snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolirani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao što se i povlači ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mjesto protivnika, borba se prekida i tri suca određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se zbrajaju i pobjednik je onaj koji je osvojio više bodova odnosno zadao više pravilnih udaraca. Svako korištenje snažnih udaraca se kažnjava. Udarci se zadaju rukama i nogama (stopalom i bridom stopala), a dozvoljena područja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Određeni udarci - ovisno o težini se različito boduju, pa se tako veći broj bodova ostvaruje udarcem nogama u glavu protivnika te udarcima iz skoka. Borba se odvija na tatamiju (posebna tanka strunjača). Natjecatelji su podijeljeni svim dobnim skupinama po težini.
LIGHT CONTACT

- (lagani kontakt) je također "tehnička" disciplina koja se odvija u kontinuitetu s osnovnim ciljem boraca - čistim, laganim i brzim udarcima ostvariti čim veći broj bodova, odnosno s većim brojem bodova nadvladati protivnika. Sudac, za razliku od semi contacta, ne prekida borbu već nadzire regularnost borbe i skrbi o sigurnosti boraca. Tri bodovna suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju runde dodjeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo slično kao u boksu). Svi ostali detalji isti su kao i kod semi contacta - oprema, dozvoljeni udarci i mjesta udaraca te bodovanje. Borba se odvija na tatamiju.


FULL CONTACT

- ili puni kontakt. Disciplina u kojoj je za cilj svladati protivnika snagom i jačinom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mjesta kako je i navedeno za semi i light contact, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom. Ako bismo radili usporedbu, onda su udarci isti kao u boksu samo što treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mjesta. Borba se odvija u ringu. Centralni (ringovni) sudac prvenstveno brine o pravilnosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovna suca na bodovne listiće bilježe bodove - za svaki pravilan udarac po 1 bod i na kraju borbe ocjenjuju boljega s ocjenom 10, a lošijega s ocjenom 9. Tu valja napomenuti da svaki borac mora u svakoj rundi realizirati najmanje 6 nožnih tehnika, čime se dobiva na atraktivnosti borbe, a izbjegava da se borba vodi ručnim (u pravilu lakšim) tehnikama. Pobjeđuje onaj borac koji ima najveći zbroj ocjena na kraju borbe.


LOW KICK

- je također tzv. “tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca punom snagom rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci nogama po nogama - butinama (gornjem dijelu nogu - iznad koljena s prednje, vanjske i unutarnje strane) protivnika. Boduju se samo udarci po natkoljenici - dok su udarci po potkoljenici kada je protivnikova noga na podu - zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom. Upravo zbog toga natjecatelji nose kratke hlače. Zaštitna oprema - kaciga, štitnik za zube, 10 Oz rukavice, bandaže, suspenzor, štitnici za potkoljenice, zaštitne papuče. U borbama po profesionalnim pravilima - ne korsite se kaciga i štitnici za potkoljenice). Ostali detalji su isti kao i kod full contacta - bodovanje, pravilo 6 nožnih tehnika, uloga sudaca, zaštitna oprema, podjela u težinske kategorije, itd. Borba se odvija u ringu.


THAI KICKBOXING

- ime samo za sebe govori odakle ova disciplina kickboxinga vuče osnovne elemente, naravno uz neka ograničenja i preinake u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. “Tvrda” disciplina vrlo slična low kicku, ali valja naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klinču. Borci imaju mogućnost udaranja svim ručnim tehnikama kao i potkoljenicom i koljenima u glavu, prednji dio tijela, bočni i stražnji - leđa (osim same kičme) protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u judu. Dozvoljen je udarac zapešćem iz okreta tzv, "round back fist". Svaki pravilan udarac (i ručne i nožne tehnike kao i bacanja i čišćenje) u dozvoljeno mjesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Suci i bodovanje jednako je kao i kod full contacta i low kicka. Za razliku od semi - light - full contacta i low kicka, borci u thai kickboxingu ne nose zaštitne papuče. Amateri nose elastični štitnik za potkoljenice sa štitnikom rista, dok u borbama po profesionalnim pravilima borci ne nose nikakve štitnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je thai kickboxing poznatiji kao K-1, što je u stvari nepravilno jer je to naziv jednog natjecanja i sustava natjecanja te privatne firme koja ga organizira.

GLAZBENE FORME

- ili uglazbljene kate, je disciplina u kojoj se natjecatelj “bori” sa zamišljenim protivnikom, a borba simbolizira jedan od poznatih načina i stilova borbe (npr. tvrde - tzv. japanske ili meke - tzv. kineske borilačke vještine). Međutim, vrlo je važno naglasiti da su kickboxing forme kreativne, slobodne u izvedbi, a nisu kao u drugim borilačkim vještinama strogo definirane. Vrlo karakteristično je da je natjecatelj koncentriran prvenstveno da svojim pravilno izvedenim udarcima i tehnikama stvara dojam protivnika ispred sebe i borbe s njime, da je usklađen s glazbom te da je stalno u pokretu i maksimalno uravnotežen. Svojim pokretima natjecatelji vrlo često imitiraju stil ili način borbe pojedinih životinja. Na svjetskim prvenstvima užitak je gledati kako vrhunski natjecatelji prikazuju borbu labuda, majmuna, pijanca, zmije, borbu s više protivnika. Postoje glazbene forme tvrde i meke te s oružjem i bez oružja. Vrlo su atraktivne i vrlo često se prikazuju kao borilački show u pauzama velikih kickboxing priredbi prije ranije navedenih “tvrdih” kickboxing disciplina. Danas se napori usmjeravaju da se u kickboxingu još više napravi razlika od formi postojećih borilačkih vještina, pa tako osnovna karakteristika - sinkronizacija s glazbom postaje imperativ i na taj način se razlikuje od karate i taekwon-do formi (koje nemaju glazbu i strogo su definirane) kao i od wu-shu (thai ci) tzv. mekih ili "soft" formi koje nisu sinkronizirane s glazbom. Suci (5 sudaca) boduju u rasponu od 5 do 10, a prilikom ocjenjivanja u obzir se uzima sinkronizacija, broj, težina i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija, pravilnost izvedenih udaraca, baratanje s oružjem, ravnoteža, fokusiranost.

AERO KICKBOXING

- je najnovija disciplina kickboxinga. Ova disciplina rezultat je zahtjeva velikog broja rekreativaca u zapadnim zemljama koji se više ne žele “tući” u tvrdim disciplinama, primati udarce za koje se dugotrajno treba pripremati već žele svladati osnove borilačkih vještina i uz glazbu plesati tj. izvodeći kretnje u stilu kickboxing udaraca i obrane te izbjegavanja udaraca, "udarati" zamišljenog protivnika. Radi pojašnjenja - ova disciplina je kombinacija kickboxing elemenata s plesom i glazbom odnosno kombinacija je aerobika i elemenata kickboxinga. Izvodi se pojedinačno i grupno. I ovdje je bodovanje kao i kod glazbenih formi, a elementi ocjenjivanja su prvenstveno sinkronizacija s glazbom (glazba mora biti 135-155 bpm-a), ukomponiranost aerobic i kickboxing elemenata i tehnika, pravilnost, broj i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija.